Fe je sastavni deo bioloski aktivnih sastojaka organizma koji ucestvuju u disanju, na primer hemoglobin, mioglobin, citohromi, zatim enzima katalaza i peroksidaza. Manjim delom vezano je za proteine organizma kao sto su feritin i transferitin, radi cuvanja ili prenosenja u razne delove organizma.
U vecim kolicinama ga sadrze namirnice animalnog porekla, iako je siroko rasprostranjeno i u biljnim. Najvise ga ima u iznutricama: jetri, slezini i bubrezima i uopste u mesu. U znatnim kolicinama sadrze ga: zumance, ribe, ostrige, zrno psenice, mekusci, orasi, urme, smokve, pasulj, spargle, spanac i ovsena kasa.
U namirnicama se gvozdje najcesce nalazi u oksidisanom Fe3+ stanju kao hidroksid, ili je vezano za neko organsko jedinjenje. U zeludacnom soku oslobadja se Fe3+ jon, ili ostaje labavo vezan, a askorbinska kiselina (vitamin C) ili -SH grupe ga redukuju u rastvorljiviji Fe2+, koji se bolje resorbuje.
Malo Fe (svega oko 10%) se apsorbuje iz hrane, ali se vrlo malo i izluci iz organizma (manje od 1 mg dnevno). Njegova apsorpcija se obavlja uglavnom u duodenumu. Ulazak Fe2+ u crevni zid omogucuje odgovarajuci protein sa kojim se Fe3+ veze u kompleks feritin. Pri napustanju crevnog zida Fe2+, izdvojeno iz feritina, ulazi u plazmu i vezuje se sa proteinom u crveni transferitin (Fe3+), iz kojeg ga kostana srz koristi za izgradnju retikulocita (mladih eritrocita). U feritinu i transferitinu Fe je trovalentno, a kada nije vezano za protein, dvovalentno. oksidaciju Fe2+ u plazmi pri obrazovanju transferitina katalizuje ceruloplazmin, kompleks Cu sa proteinom.
Organizam tezi da sacuva Fe. Od njegove ukupne kolicine koja svakodnevno ulazi u promet (oko 27 mg), 75% potice od razgradjenih eritrocita, veci od preostalog dela potice iz rezervi, a manji iz hrane. Visak unetog Fe se u organizmu ne moze da veze u feritin zbog nedostatka odgovarajuceg proteina, deponuje se u jetri obrazujuci kompleks hemosiderin (ferihidroksid-protein).
Nedostatak Fe u organizmu moze da potice od neadekvatne ishrane (na primer mnogo crnog hleba, a malo mesa), od poremecene apsorpcije, ili od veceg gubitka krvi, a manifestuje se hipohromnom anemijom. Ova anemija leci se davanjem ferosulfata (FeSO4) hranom ili injekcijama.
A ukoliko je apsorpcija Fe iz digestivnog trakta je znatno veca od normale, onda se visak Fe nagomilava u organizmu. Ova hemosideroza moze da se manifestuje bronzanom pigmentacijom koze, a visak Fe u jetri moze da bude uzrok i drugih bolesti (ciroza jetre i dijabetes).
Fe je sastavni deo bioloski
Fe je sastavni deo bioloski aktivnih sastojaka organizma koji ucestvuju u disanju, na primer hemoglobin, mioglobin, citohromi, zatim enzima katalaza i peroksidaza. Manjim delom vezano je za proteine organizma kao sto su feritin i transferitin, radi cuvanja ili prenosenja u razne delove organizma.
U vecim kolicinama ga sadrze namirnice animalnog porekla, iako je siroko rasprostranjeno i u biljnim. Najvise ga ima u iznutricama: jetri, slezini i bubrezima i uopste u mesu. U znatnim kolicinama sadrze ga: zumance, ribe, ostrige, zrno psenice, mekusci, orasi, urme, smokve, pasulj, spargle, spanac i ovsena kasa.
U namirnicama se gvozdje najcesce nalazi u oksidisanom Fe3+ stanju kao hidroksid, ili je vezano za neko organsko jedinjenje. U zeludacnom soku oslobadja se Fe3+ jon, ili ostaje labavo vezan, a askorbinska kiselina (vitamin C) ili -SH grupe ga redukuju u rastvorljiviji Fe2+, koji se bolje resorbuje.
Malo Fe (svega oko 10%) se apsorbuje iz hrane, ali se vrlo malo i izluci iz organizma (manje od 1 mg dnevno). Njegova apsorpcija se obavlja uglavnom u duodenumu. Ulazak Fe2+ u crevni zid omogucuje odgovarajuci protein sa kojim se Fe3+ veze u kompleks feritin. Pri napustanju crevnog zida Fe2+, izdvojeno iz feritina, ulazi u plazmu i vezuje se sa proteinom u crveni transferitin (Fe3+), iz kojeg ga kostana srz koristi za izgradnju retikulocita (mladih eritrocita). U feritinu i transferitinu Fe je trovalentno, a kada nije vezano za protein, dvovalentno. oksidaciju Fe2+ u plazmi pri obrazovanju transferitina katalizuje ceruloplazmin, kompleks Cu sa proteinom.
Organizam tezi da sacuva Fe. Od njegove ukupne kolicine koja svakodnevno ulazi u promet (oko 27 mg), 75% potice od razgradjenih eritrocita, veci od preostalog dela potice iz rezervi, a manji iz hrane. Visak unetog Fe se u organizmu ne moze da veze u feritin zbog nedostatka odgovarajuceg proteina, deponuje se u jetri obrazujuci kompleks hemosiderin (ferihidroksid-protein).
Nedostatak Fe u organizmu moze da potice od neadekvatne ishrane (na primer mnogo crnog hleba, a malo mesa), od poremecene apsorpcije, ili od veceg gubitka krvi, a manifestuje se hipohromnom anemijom. Ova anemija leci se davanjem ferosulfata (FeSO4) hranom ili injekcijama.
A ukoliko je apsorpcija Fe iz digestivnog trakta je znatno veca od normale, onda se visak Fe nagomilava u organizmu. Ova hemosideroza moze da se manifestuje bronzanom pigmentacijom koze, a visak Fe u jetri moze da bude uzrok i drugih bolesti (ciroza jetre i dijabetes).